Put pod noge pa u Švedsku!

U Osnovnoj školi Veliki Bukovec ova je školska godina u znaku europskih projekata. Na natječaju Agencije za mobilnost i programe EU dobili smo financijsku potporu za dvogodišnji Comeniusov projekt „Be smart be safe“ u kojemu sudjeluju učenici iz Hrvatske, Francuske, Italije, Švedske i s Cipra.

U projekt je uključeno oko 1500 učenika starosti od 10 do 15 godina, njihovi učitelji, roditelji i članovi lokalne zajednice. Cilj je podići razinu osviještenosti učenika o negativnim i pozitivnim stranama korištenja interneta, osposobiti učenike da koriste internet na primjeren, odgovoran i siguran način, uvesti promjene u poučavanje o sigurnijem korištenju interneta u svim predmetima, osposobiti učenike za sudjelovanje u međunarodnim projektima te im omogućiti upoznavanje, komuniciranje i suradnju s vršnjacima iz različitih europskih zemalja.

Pet mjeseci nakon prvog susreta u Hrvatskoj došlo je vrijeme da i mi krenemo na put. I to, ni više ni manje, nego u daleku Švedsku. Odredište: Lulea, središte područja Norbotten, velika luka za izvoz željezne rude, odnedavno sjedište prvog Facebookovog servera izvan SAD-a i mjesto gdje je smještena Tunaskolan, škola koja s nama sudjeluje u Comeniusovom projektu. Do tamo nam je, uz dva presjedanja, u Kopenhagenu i Stockholmu, trebalo preko 15 sati. Kako nas je iz Hrvatske ispratio snijeg, nije nam teško pala bjelina koja nas je dočekala u Lulei. Kako smo se samo prevarili!

Nakon okupljanja u školi sljedećeg jutra, krenuli smo do Gammelstada, crkvenog grada u blizini, jednog od 14 švedskih područja koje je UNESCO proglasio svjetskom baštinom. Prekrasno sunčano jutro nije bilo odraz žive u termometru jer, kad smo izašli na -16°C i bili izloženi konstantnom puhanju povjetarca, smrzli smo se do kostiju. Najzabavnije je ipak bilo djeci i to Cipranima i Talijanima jer je većina prvi put u životu doživjela snijeg.

Popodne je bilo osigurano za međusobno predstavljanje, a sljedećeg je dana započeo i pravi rad. Naime, ujutro nas je dočekalo rezbarenje kocaka od snijega i to na temperaturi od -8°C što nam se učinilo toplim jer je sunce prekrasno sjalo. Popodne je uslijedio posjet Tehničkom muzeju pri Tehničkom sveučilištu u kojem su djeca i učitelji bili vrlo sudionici  radionica o upravljanju robota i izradi strojeva od recikliranih materijala. Uvečer su pristigli i kolege iz Francuske pa smo nestrpljivo čekali početak rada na projektu „Be save, be smart“ radi čega smo i došli u Švedsku.

Dok su učitelji raspravljali i uspoređivali koji su izvori o sigurnosti na internetu dostupni u kojoj zemlji i kako bi trebao izgledati interdisciplinarni didaktički model o tome, učenici su izrađivali knjižice i brošure sa savjetima o sigurnosti na internetu namijenjene djeci i roditeljima/odraslima. Poslijepodne je bilo rezervirano za „Be smart on air“, online druženje sa stručnjacima o internetu i internetskoj sigurnosti. Uspoređujući podatke koje smo čuli, nismo iznenađeni ponašanjem mladih na društvenim mrežama, ali smo pomalo začuđeni stavovima nekih sudionika koji zagovaraju skoro potpunu slobodu djece i mladih u internetskom svijetu.

Sljedeći smo dan sudjelovali u radionici objavljivanja videomaterijala na internetu pomoću servisa WeVideo. Treba li uopće spominjati da su učenici uživali u spajanju videosnimki snimljenih tijekom posjeta Tehničkom muzeju? Popodne je uslijedila još jedna „poslastica“ – druženje na ledu obližnjeg riječnog ušća. Naime, kako se zimi voda smrzne, Šveđani ralicom naprave cestu na ledu, poliju je vodom i tako dobiju prečicu. U bilo koje doba dana na ledu možete susresti nekoga: šetače pasa, bicikliste, klizače, šetače i neizbježne vozače motornih sanjki. Na određenim udaljenostima podignuti su i mali zakloni od vjetra s klupicama i postoljem za roštilj. Prekrasno sunčano vrijeme na temperaturi oko 0°C na ledu se promijenilo u vjetrovitih -3°C, što je povremeno bilo zaista hladno. Uz klizanje i tople sendviče druženje se protegnulo na dobra dva sata, a hrabriji su se pojedinci u grad vratili prečicom po ledu.

To je ujedno bilo i zadnje druženje u punom sastavu jer smo se sljedeći dan polako počeli pakirati i vraćati svojim domovima. Evo što su o skandinavskoj avanturi rekle naše učenice:

Mihaela: „To mi je bilo najljepše iskustvo od svih aktivnosti i projekata u osnovnoj školi. Najviše su mi se dopali ljudi. Svi su prijazni, susretljivi, pažljivi, smireni, a prije svega veoma zabavni i šaljivi. Grad je drugačiji od naših gradova, a posebno me začudilo zaleđeno more. Škola je prekrasna, ali mislim da učenici imaju previše slobode, nitko ih ne opominje. Mi na to nismo naučeni pa nam je bilo čudno.“

Marinela:“ Najviše mi se svidjela obitelj kod koje sam bila, svi su bili jako dragi i voljni pružiti bilo kakvu pomoć. Nešto od hrane koju smo jeli za mene je bilo novo, ali se nisam ustručavala probati. Njihova mi se škola svidjela iako je drugačija nego naša. Tamo sam upoznala nove prijatelje. Uglavnom, svi su bili dobri prema meni i nikad ih neću zaboraviti.“

Silvija: „Većina mojih dojmova o Švedskoj je pozitivna. U Lulei su mi se najviše svidjeli ljudi – obitelj kod koje sam bila i zaleđeno more po kojem smo autom išli na jedan od otoka blizu Lulee. Lijepo mi je bilo i druženje uz roštilj na ledu. Za uspomenu smo dobili lijepe darove i nekoliko švedskih delicija. Još uvijek sam u kontaktu s novom prijateljicom Agnes. Škola je lijepo opremljena i svaki učenik ima svoje računalo.“

Financijska potpora dobivena je u sklopu Programa za cjeloživotno učenje preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost autorice, a Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija nisu odgovorne za načine na koje bi se te informacije mogle koristiti.

 Željka Marković-Bilić