Posjet Versaillesu
7. 10. 2013. ponedjeljak
Tog jutra, u 5 sati sastali smo se ispred škole i krenuli za Zagreb. Kad smo stigli na aerodrom, prijavili smo se za let. Naš avion čekali smo uz jutarnju kavu. Kad smo se ukrcali, svi smo bili jako uzbuđeni. Let je trajao sat i četrdeset minuta. To je bio miran let. U avionu smo za užinu pojeli sendviče i piće po želji. Kad smo sletjeli u Pariz tamo nas je dočekao učitelj iz versaillske škole, Thomas. S nama su također bila i dva Talijana (sin i kćer talijanske učiteljice Mariline). Kad smo svi zajedno (Hrvati i Talijani) stigli u Versailles, otišli smo do škole. Tamo su svi bili jako sretni i uzbuđeni što smo mi došli. Svi su nas srdačno pozdravili. U školi smo imali ručak, a zatim smo posjetili vrtove dvorca Versaillesa. Naše udomiteljske obitelji pokupile su nas u školi između 4:30 i 5:30. Ostala su djeca sa svojim učiteljima stigla kasno navečer.
8. 10. 2013. utorak
Sljedećeg jutra sastali smo se u dvorištu škole u 8:15 te smo imali doručak. U 9:00 sati započela je priredba dobrodošlice u kojoj su sudjelovale sve države. Svaka država imala je zadatak pripremiti i odglumiti jednu Ezopovu basnu te otpjevati europsku himnu. Mi smo svoju basnu odglumili vrlo dobro te smo jedini s Talijanima otpjevali „Odu radosti“. Nakon te priredbe imali smo ručak. Poslije smo se upoznavali jedni s drugima. Tad su nas podijelili u skupine u kojima smo ostali do kraja tjedna. U tim smo skupinama također igrali orijentacijske igre po Versaillesu. Oni koji su na sve točno odgovorili i prvi stigli do škole bili su pobjednici. Nakon igara opet smo sa svojim domaćinima otišli svatko svojoj kući, a učitelji su imali večeru.
9. 10. 2013. srijeda
Ujutro, odmah kad smo došli u školu, posložili smo se u grupe u kojima smo bili i u utorak. Zatim smo u tim grupama imali radionice. Prva radionica bila je napraviti scenarij, a zatim i film o sigurnosti na internetu i e-identitetu. Na drugoj radionici smo radili Comenius kalendar koji smo kasnije ponijeli kući u Hrvatsku. U 10:00 sati smo imali mali odmor, a nakon toga smo se zamijenili za radionice. Radionice nisu bile teške nego nam je bilo jako zabavno i lijepo. Zatim smo otišli svatko svojoj kući na ručak, a neki su otišli na piknik u obližnji park. Poslije ručka smo imali oko 3 sata slobodnog vremena. Neki su posjetili druge domaćine, neki su otišli u šoping… U 14:45 smo se svi morali naći ispred gradske vijećnice. Zatim smo opet imali oko 3 sata slobodnog vremena. To slobodno vrijeme smo iskoristili na druženje u McDonald’su, na šetnju gradom. Vrijeme nije bilo baš bajno, stalno je kišilo i bilo je jako hladno. Navečer smo imali privatni posjet dvorcu Versaju. Oko 8 sati krenuli smo svatko svojoj kući.
10. 10. 2013. četvrtak
Ujutro smo se svi sastali na parkiralištu u blizini škole gdje nas je čekao autobus za cijeli dan u Parizu. Do Pariza smo se vozili oko 45 minuta. Autobusom smo prošli kraj jedne od najpoznatijih pariških ulica, to je ulica koja vodi do Slavoluka pobjede. Iz autobusa, u daljini se vidio Eiffelov toranj. Brodom smo se vozili po rijeci Seine. Vožnjom po rijeci stigli smo do Eiffelovog tornja. Tamo smo stali i odatle krenuli pješice. Pješice smo prošli pored najvećih znamenitosti tog dijela Pariza. Naravno, imali smo vremena za šoping. Oko 5 sati po nas je došao naš autobus. Krenuli smo kući.
11. 10. 2013. petak
U petak su radionice u školi trebale biti završene. Kalendari i filmići trebali su biti gotovi. Kad smo završili s radionicama imali smo ručak. Nakon ručka imali smo sate plesa i pjevanja. Na tim satima trebali smo uvježbati Comenius pjesmu za završnu priredbu. Nakon što smo svi dobro uvježbali pjesmu (naravno, svatko na svom jeziku) koji su timovi željeli mogli su naučiti ples na pjesmu Michaela Jacksona „Beat it“. Taj ples također smo morali otplesati na završnoj priredbi. Navečer u 8 sati započela je završna priredba i oproštaj. Na tu priredbu došli su roditelji djece iz francuskog tima. Pred njima smo svi zajedno sa svojim učiteljima otplesali i otpjevali naučeni ples i pjesmu. Nakon toga mogli smo plesati po želji. Pjesme su svirale cijelo vrijeme. No, i to je moralo završiti. Oprostili smo se sa svim našim prijateljima, posljednji put se s njima poslikali i tužni otišli kući.
12. 10. 2013. subota
Do 3 sata bili smo slobodni i mogli smo ići bilo kamo sa svojim obiteljima. U 3 sata poslijepodne našli smo se na parkiralištu. S obiteljima smo krenuli za Pariz i polako za Zagreb i Veliki Bukovec gdje su nas dočekale naše obitelji.
Bojana Ciler i Josipa Logožar
Videozapis: