Digital Heritage – Erasmus projekt OŠ Veliki Bukovec, Nikola Karev i Hristo Botev

Nakon nekoliko godina pauze od europskih projekata, evo nas opet!

Erasmus projekt o digitalizaciji baštine zamišljen je na način da učenici stariji od 12 godina nauče kako se radi s kamerom koja snima 360°, da po pripremljenim scenarijima snime tri videa iz područja likovne kulture, 3 iz područja glazbene kulture i 3 iz povijesti. Snimljeni materijali koristit će se u nastavi na inovativan način – škole će se opremiti virtualnim naočalama kako bi učenici mogli „zaroniti“ u svijet baštine i doživjeti ga na novi, atraktivniji način.

Naš prvi kratkoročni trening održava se u Makedoniji od 2. do 7. kolovoza 2021. Nakon ne baš ugodnog putovanja avionom, sletjeli smo u vrelo Skopje gdje nas je zapuhnuo vruć vjetar. S mislima da je naše odredište prva tri dana prekrasni Ohrid, vrućinu je bilo lakše trpjeti još nekoliko sati vozeći se na jug kroz uvijek zanimljiv makedonski krajolik. Naši makedonski kolege su nas usput informirali o zanimljivostima vezanima uz pojedino područje, naziv grada ili poznate osobe. Kako je u Makedoniji 2. kolovoza neradni dan zbog najvećeg državnog blagdana Ilindenskog ustanka, kolone automobila slijevale su se prema nama jer je valjda pola Makedonije odlučilo vikend provesti na Ohridu.

U Ohridu nas je dočekala i bugarska ekipa koja je stigla automobilima. Kratko upoznavanje, dogovor za sutra i odlazak u večernje razgledavanje. Šetnica uz obalu prepuna, kao i ulice, kao u vrijeme prije pandemije.

Dan drugi. Radno i bez puno teorije: odlazak u stari Ohrid, na Samuilovu tvrđavu gdje snimamo nekoliko kadrova (uživamo u pogledu i na suncu), spuštanje do jezera, stajanje da posjetimo manastir Sv. Klimenta Ohridskog, snimanje na trgu. Prekrasna priroda, sunce i voda zovu na neke druge aktivnosti, ali… krećemo do Sv. Nauma jer i tamo treba nešto snimiti. Nakon razgledavanja manastira Sv. Nauma i priče o oba sveca, sjedamo u čamce  kako bi nam se zorno predočila mogućnost snimanja u pokretu. U skoro netaknutoj prirodi (i čamci su isključivo na vesla) podsjećamo se što je nirvana… Ali kratko traje jer se vraćamo u Ohrid.

U poslijepodnevnim satima opet odlazimo do centra jer treba kupiti bisere ili barem neki suvenir. Da je svijet mali, saznajemo pri kupnji lokuma gdje nas prodavač pita odakle smo  te saznajemo da je osamdesetih radio u Varaždinu kraj željezničkog kolodvora. Naša tehnička ekipa (dečki iz Lucere) za to vrijeme pregledavaju snimljeni materijal i pripremaju film za sutra.

Sljedeći dan opet putovanje. Nakon jutarnjeg predavanja sjedamo u autobus puni dojmova o ohridskom području. Putem prema Kochanima pomno pratimo vijesti o požarima koji su se opasno približili našoj destinaciji. Na ovakvim temperaturama požari najčešće nastaju zbog bačenog stakla. S olakšanjem dočekujemo vijest da požari nisu došli do naselja. Kako se približavamo Kochanima, svuda oko nas se steru rižina polja, pomno isplanirana melioracijom. Koliko suprotnosti u makedonskom krajoliku! S redne strane gola brda, a s druge polja riže, oko Bitole polja kukuruza, u Rosomanu bresaka…

U poslijepodnevnim satima počinjemo raditi na strategiji partnerstva. Večer je namijenjena odmoru.

Četvrti dan smo u školi Nikola Karev. Vrijeme je baš za rad: 42°C po termometru pa na drugi kat škole ni ne zalazimo, a prvi samo razgledavamo. U prizemlju je nešto „hladnije“ pa se smještamo u dvije učionice i svatko radi svoje: učitelji formiraju grupe po predmetima (povijest, likovna i glazbena kultura) i počinju razmjenjivati ideje o scenarijima, metodologiji rada i mogućnostima korištenja virtualne stvarnosti u nastavnom procesu. Ravnatelji i predstavnici prijavitelja iz sve tri države za to vrijeme razgovaraju o strategiji, stanju u školstvu, mogućnosti za daljnju suradnju…

Nakon kratkog razgledavanja grada vraćamo se u hotel i nastavljamo s radom. Pregledavamo snimljeni materijal pomoću virtualnih naočala i za neke od nas je to prvi susret s virtualnom stvarnosti. Dan završavamo tradicionalnom makedonskom večerom, uz pjesmu i ples, univerzalnim sredstvima sporazumijevanja u svim jezicima.

Sljedeći dan smo opet u školi. Slijedi predavanje o eTwinning mreži koja je glavno sredstvo komunikacije i vidljivosti projekta. Iskustva u radu na eTwinningu su različita pa treba uskladiti sve učitelje. Nastavlja se rad na scenarijima i strategiji suradnje. Svjesni da se naše druženje bliži kraju, razmjenjujemo zadnje ideje i informacije.

Umorni, ali ispunjeni dojmovima o ovoj prekrasnoj državi i prekrasnim ljudima krećemo put Beograda pa dalje za Zagreb. Putem i dalje razgovaramo o projektu, rađaju se nove ideje jer učiteljski mozak nikad ne spava 😊.

Sljedeće druženje je početkom listopada u Velikom Bukovcu i Ludbregu. Jedva čekamo.