Tijekom XIV. st. formiraju se prve župe na našem prostoru (1334. godine  u Svetom Petru, 1671. godine preseljena u Veliki Bukovec) uz koje djeluju prvi učitelji (magistri) - obrazovani svećenici i druge osobe koje su poznavale nastavnu građu. 

     Ona je obuhvaćala: pisanje, čitanje, molitve i crkveno pjevanje, vjeronauk, latinski i matematiku. Do 1777. godine ove župne škole državnom naredbom postupno postaju državne ustanove.

     Prva pučka škola u Velikom Bukovcu započela je radom 1830. za dječake, a i 1841. i za djevojčice. Te je godine izgrađena školska zgrada s dvije učionice uz novčanu pomoć grofa Draškovića, dok plemkinja Jelisava Drašković 1865. godine otvara pučku djevojačku školu. U te su škole dolazile djeca iz Malog i Velikog Bukovca, Dubovice, Kapele, Lunjkovca, Martinića, Svetog Petra, Novog Sela, Županca i Selnice. Prvi učitelj na ovoj školi je bio g. Loborec, a iza njega, pune 32 godine službovao je Stjepan Janković koji je umirovljen 1872. godine.

     Zbog velikog broja djece, 1865. godine otvara se pučka škola u Malom Bukovcu s tri razreda i 100 učenika, a uz zalaganje župnika Josipa Šavora, podignuta je i nova školska zgrada. 1887. godine otvara se škola i u Svetom Petru koja od osnutka do 1876. godine ima samo tri razreda (I., II., III.), a tada su osnovana još dva (IV., V.). Nakon II. svjetskog rata škola prerasta u osmogodišnju.

     Školskim zakonom od 1888. godine djeca se obvezuju na dvogodišnji polazak četvrtog razreda, a opetovnica se produžuje na tri godine. Od 1888. do 1904. najveće zasluge za promicanje prosvjete i napretka ovog kraja imali su: župnik Milan Strahinščak, Matej Gaži i učitelj Josip Macko koji je u ovoj školi službovao 31 godinu. 

     1904. godine zbog velike poplave prekinuta je obuka na nekoliko dana. Od 1904. do 1927. godine učiteljima na ovoj školi bili su: Aleksandar Odniković, Franjo Halužan, Kamila Leiner, Dragan Leiner i Franjo Rihtarić. Sve to vrijeme škola se isticala i kulturnim radom u vidu priredaba i predavanja. 09. lipnja 1924. organiziran je prvi veći izlet školske djece otkako postoji škola: posjećeni su Zagreb, Trsat, Kraljevica, Crikvenica i Senj.

     1927. godine selo Veliki Bukovec poharao je veliki požar u kojem je izgorjelo 17 kuća.

     1929. godine škola se proširuje jer broj školskih polaznika raste.

     25. ožujka 1930. godine uvedena je električna rasvjeta u školu i proslavljena 100-ta godišnjica osnutka škole.

     1940. godine pristupilo se renoviranju školske zgrade.

     1941. - 1945. bjesnio je drugi svjetski rat, čijim su žrtvama postali i mnogi mještani Velikog Bukovca i ostalih sela. Poslije rata se kulturno prosvjetni rad normalizira. 

     1946. godine u nacionaliziranom Draškovićem dvorcu započinje radom škola za poljoprivredne radnike. Nastavlja se rad na kulturno-prosvjetnom polju, a za svaki se državni praznik priređuju svečane akademije i zabave.

     1947. osnovana je seoska čitaonica, a aktivno rade i seoske zadruge. Narednih godina rad u školi se odvija normalno, ali uz pomankanje nastavničkog kadra.

     1954. godine za upravitelja škole postavljen je Augustin Petrač. 1957. godine upraviteljem postaje Valent Milihram, a 1960. Dragutin Popović koji tu dužnost obavlja do 1978.

     Nedostatak prostora i trošnost školske zgrade (dvorca grofa Draškovića) problem je o kojemu se dugo raspravljalo. Konačno, 1968. godine, donesena je odluka o izgradnji nove školske zgrade.

     14. rujna 1969. godine otvorena je nova suvremena školska zgrada u kojoj se nastava odvija i danas. Nakon preseljenja u novu zgradu, prestaju s radom Područne škole u Malom Bukovcu i Svetom Petru, tako da danas sva djeca iz Maloga i Velikoga Bukovca, Dubovice, Kapele, Lunjkovca, Martinića, Svetoga Petra, Novog Sela i Županca pohađaju nastavu u Velikom Bukovcu.